Deutscher Gewerkschaftsbund

DGB/ Stefan Glöde

Munich – Ljubljana – Mannheim

Marko Tanasić prije je bio policajac. Danas radi za Savez slobodnih sindikata Slovenije. I kao sindikalistu mu dobro posluži prijašnje iskustvo jer često ima posla s nezakonitim postupanjima: poduzeća koja svoj poslovni model grade na prevari s isplatom plaća. Ovo je ljeto Marko Tanasić primio telefonski poziv iz Njemačke koji mu je uputio bosansko-hercegovački radnik u građevini. Zajedno s desetak kolega ovaj je radnik zaposlen kod slovenskog poslodavca, a radi na gradilištu u blizini Münchena. Prema njegovim riječima, imaju problema sa smještajem.

Tanasić je upit proslijedio Dragani Bubujta oja govori srpski jezikja raje kao savjetnica „Pravedne mobilnosti“ na jugu Njemačke. „Razmjena informacija između nas funkcionira besprijekorno“, navodi Bubulj, „Marka poznajem preko projekta Fair Posting.“ Savjetnica je stupila u kontakt s građevinskim radnicima. Ispostavilo se da poslodavac koji je odgovoran za troškove smještaja u Njemačkoj zaista nije plaćao stanarinu. U razgovoru s Draganom Bubulj slovensko poduzeće pokušalo se opravdati problemima s likvidnošću. Tvrdili su da naručitelj, veliko bavarsko građevinsko poduzeće, nije podmirivao račune.

Radnici su morali napustiti smještaj. Prenoćili su na gradilištu. Osim toga, ispostavilo se da radnicima još nije isplaćen dio plaće. Dragana Bubulj i Marko Tanasić raspravljali su o situaciji i na kraju su odlučili poslati zahtjev za podmirivanjem otvorenih potraživanja iz plaća građevinskih radnika, i to istovremeno slovenskom poslodavcu kao i bavarskom glavnom izvođaču.

S uspjehom: „Nakon teških pregovora glavni izvođač je ipak preuzeo obvezu isplate radnicima minimalne neto naknade za rad“, ispričala je Dragana Bubulj. „U građevinskoj industriji takva satnica trenutačno iznosi 11,30 eura, a za stručno osoblje 14,70 eura. Ukupno smo se izborili za 23.000 eura.“ Pomoglo je to što su ukazali na obvezu odgovornosti glavnog izvođača. U skladu s čl. 14. njemačkog Zakona o upućivanju radnika glavni izvođač preuzima odgovornost minimalno za isplatu neto plaća radnicima. Na taj način glavni izvođač snosi rizik ako neki podizvođač ne isplati naknadu za rad svojim radnicima.

Pozivi na plaćanje upućeni slovenskom poslodavcu vratili su se neotvoreni - to je popularan trik kako bi odgodili pokretanje postupka zbog prevare s plaćama. Takav je postupak Marko Tanasić pokrenuo protiv slovenskog poduzeća. Prilikom dodatnog istraživanja primijetio je da je navedeno poduzeće prevarilo upućene radnike i za uplatu socijalnih doprinosa: krivotvorenim dokumentima koje su naizgled potpisali građevinski radnici slovenski je poduzetnik retroaktivno odjavio bosanske radnike na Zavodu za socijalno osiguranje što predstavlja proračunatu prevaru radnika koji su na taj način zakinuti za uračunato razdoblje osiguranja za slučaj nezaposlenosti kao i u slovenskom sustavu socijalnog osiguranja.

Poduzetnik je zaprijetio g. Tanasiću: pobrinut će se za to da će ovaj sindikalist morati napustiti Sloveniju ako se bude i dalje miješao u poslove. Međutim, Marko Tanasić nije se dao zastrašiti, već je podnio još jednu prijavu. Ne želi odustati, ali zna također da sustav ima slabosti. Budući da je u Sloveniji relativno jednostavno osnovati poduzeće, iskorištavaju se nisko postavljene preduvijeke. Poduzeća koja su osnovana isključivo u svrhu upućivanja radnika, a pritom ne obavlja nikakvu stvarnu djelatnost (tzv. lettrebox-companieke sklapaju poslove s upućivanjem radnika, bez formiranja pričuvi i poduzimanja ostalih poslovnih aktivnosti. Naručitelji profitiraju zbog povoljnih ponuda neozbiljnih podizvođača. U usporedbi sa zaradom rizik je relativno neznatan - unatoč odgovornosti glavnog izvođača. Jer svaki pojedini radnik mora se sam pobrinuti za naplatu svojih potraživanja iz plaće. Bez podrške stručnjaka kao što su Dragana Bubulj i Marko Tanasić većina građevinskih radnika ne bi bila u stanju to provesti.

Sofija – Bavarska – Sjeverna Rajna-Vestfalija

Dvanaest građevinskih radnika je u proljeće 2018. godine posjetilo savjetodavni ured mreže „Pravedno upućivanje“ u Sofiji. Bili su prevareni za plaću. Kod Neli Botevske i Veliche Mikove našli su se na pravom mjestu: obje savjetnice rade za Konfederaciju nezavisnih sindikata Bugarske, skraćeno: CITUB.

Radnici su bili zaposleni u bugarskom poduzeću koje ih je poslalo na rad u Njemačku. Cijelo ljeto 2017. godine Bugari su radili na poslovima niskogradnje u saveznim pokrajinama Sjeverna Rajna-Vestfalija i Bavarska. Nalog za izgradnju širokopojasne mreže dobile su dvije velike njemačke telekomunikacijske kompanije od dotičnih lokalnih tijela. Jedan od radnika je ispričao da je od lipnja do kraja kolovoza odradio 600 radnih sati, za što je dobio samo 770 bugarskih leva - otprilike 385 eura - kao predujam.

Sindikalistice „Pravedno upućivanje“ podnijele su prijavu inspekciji rada u Sofiji koja je provjerila slučaj i službeno potvrdila postojanje nepodmirenih potraživanja za plaću. Poduzeću je izrečena novčana kazna. Na toj osnovi neki od građevinskih radnika sada sudskim putem traže isplatu svoje plaće. Bugarska televizija izvijestila je o slučaju.

Pored bugarskog poduzeća odgovorni su također i njemački naručitelji što je jasno definirano u odredbi o odgovornosti naručitelja prema čl. 14. Zakona o upućivanju radnika te čl. 13. Zakona o minimalnoj plaći. Stoga su Velichka Mikova i Neli Botevska aktivirale svoju mrežu i nazvale savjetovalište projekta „Pravedna mobilnost“ Njemačkog saveza sindikata (DGB) u Njemačkoj. Sada će iz Frankfurta na Majni bugarskim kolegicama podršku osigurati Ivan Ivanow. Ivanow je stupio u kontakt s njemačkim naručiteljima te potražuje neisplaćenu plaću građevinskih radnika.

Mannheim – Zagreb – Ljubljana

Mannheim, ljeto 2017. Dva hrvatska radnika traže savjetovalište Pravedne mobilnosti Njemačkog saveza sindikata. Njihova priča: nekoliko mjeseci radili su u Hertenu na poslovima obrade metala, ali poslodavac im je isplatio samo dio plaće.

Savjetnica DGB-a Dragana Bubulj raspituje se o njihovim ugovorima o radu i mjestu rada. Hrvatski radnici su radili za glavnog izvođača iz Thüringena, ali je poslodavac bila tvrtka iz Varaždina u Hrvatskoj. U ugovorima o radu koje je hrvatsko društvo sklopilo s hrvatskim radnicima na njemačkom jeziku bio je ugovoren radni tjedan od 40 radnih sati za 800 eura bruto plaće. Ugovor je također sadržavao mogućnost upućivanja na rad u inozemstvo. Prema ugovoru, u tom su slučaju plaće trebale biti usklađene sa zakonodavstvom zemlje u koju se radnik upućuje na rad. U Njemačkoj to iznosi osam eura bruto po satu, rečeno je dvojici radnika.

Međutim, nije im skrenuta pozornost da zakonom propisana minimalna plaća u Njemačkoj iznosi 8,84 eura kao ni na to da su u metalurškoj industriji temeljem kolektivnih ugovora mogući i veći iznosi bruto plaće. Radnici nisu imali potvrdu A1 koja je potrebna kao dokaz socijalnog osiguranja u slučaju upućivanja na rad. Također nisu bili sigurni je li takva potvrda uopće izdana za njih u društvu u kojem su zaposleni.

Dragana Bubulj i njezina kolegica Sunčica Brnardić iz krovnog udruženja sindikata u Zagrebu krenule su u akciju: na temelju evidencije radnih sati i zabilježbi radnika savjetnice su uputile zahtjeve za isplatu na hrvatskom i njemačkom jeziku, na koje isprva nije bilo reakcije.

Konačno su savjetnice uspjele stupiti u kontakt s jednim predstavnikom njemačkog glavnog izvođača R&R Beth. On ih je uvjeravao da su plaćanja prema podizvođačima provedena te da se njegov poslodavac ne smatra odgovornim i odbija daljnju isplatu radnicima. Podizvođač je poslovao pod nazivom Kadra, očito se radilo o slovenskom poduzeću kako su utvrdile Sindikalne savjetnice. Uključile su svojeg kolegu Marka Tanasića iz Ljubljane koji je odmah znao o kome se radi. Međutim, tvrtka podizvođača je u međuvremenu otišla u stečaj i nestala s tržišta. Njemački glavni izvođač je k tome naveo da je već prekinuo svoje poslovne odnose s podizvođačem zbog nepravilnosti s njegove strane. Međutim, prema njemačkom Zakonu o upućivanju radnika glavni izvođač se u takvim slučajevima i dalje smatra odgovornim. Ako glavni izvođač ipak odbije izvršiti svoje obveze, radnici će svoja potraživanja morati utužiti. Zbog rizika koje sudski procesi nose sa sobom mnogi nisu spremni na to - pa ni dotični radnici u ovom slučaju.