Deutscher Gewerkschaftsbund

DGB

Upućeni radnici su po nalogu svog poslodavca privremeno upućeni na rad u drugu zemlju EU-a kako bi tamo obavljali rad. Za vrijeme trajanja upućivanja radnici ostaju u radnom odnosu sa svojim poslodavcem te su u pravilu i dalje osigurani u sustavu socijalnog osiguranja svoje matične zemlje. Najveći broj upućenih radnika (42 posto) prema podacima Europskog parlamenta radi u građevini, 22 posto je angažirano u prerađivačkoj industriji, 14 posto u sektoru obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, a 10 posto u području uslužnih djelatnosti.

Pravni okvir pritom čini sloboda pružanja usluga. To znači da europska poduzeća smiju nuditi svoje usluge u ostalim zemljama EU-a te u tu svrhu upućivati svoje radnike i radnice na rad u inozemstvo. Kako bi se spriječila diskriminacija, EU je Direktivom o upućivanju radnika iz 1996. godine definirala da se na upućene radnike moraju primjenjivati minimalne odredbe radnog prava zemlje u kojoj obavljaju rad:

·       minimalne satnice

·       maksimalno radno vrijeme i minimalno vrijeme odmora

·       minimalni plaćeni godišnji odmor

·       uvjeti za ustupanje radne snage putem agencija za privremeno zapošljavanje

·       sigurnost, zdravstvena zaštita i higijena na radnom mjestu

·       ravnopravnost muškaraca i žena

U njemačkom Zakonu o upućivanju radnika na rad u inozemstvo kojim je Direktiva EU-a prenesena u nacionalno zakonodavstvo za pojedine je branše propisana obveza isplate plaća prema primjenivim kolektivnim ugovorima. U praksi su, međutim, upućeni radnici često lošije plaćeni od radnica i radnika zaposlenih u zemlji upućivanja. Prema procjeni Europske komisije takvi radnici u Njemačkoj primaju i do 50 posto nižu plaću. Revizijom  Direktive o upućivanju radnika koja je usvojena u svibnju 2018. trebala bi uslijediti promjena po ovom pitanju. Izmijenjeni tekst Direktive stupit će na snagu 2020. godine do kada su zemlje članice EU-a dužne implementirati revidiranu Direktivu u nacionalno zakonodavstvo.

Upućeni radnici rade u Njemačkoj samo privremeno, najčešće ne govore dobro njemački jezik i nemaju kontakate u zemlji primateljice. Zbog same forme upućivanja na rad osobito su izloženi iskorištavanju. U praksi poslodavci često zakidaju ovakve radnike za plaću, uskraćuju im pravo na godišnji odmor i nerijetko daju radnicimanezakoniti otkaz . Poslodavci često ne prijavljuju svoje radnike u sustav socijalnog osiguranja, pri čemu se falsificiraju potvrde A1 koje su potrebne u tu svrhu. Radnici koji su upućeni na rad u Njemačku mogu dobiti pomoć u savjetovalištima sindikata kao što je Pravedna mobilnost ili u svojim matičnim zemljama u informacijskim centrima za pravedne radne uvjete (Fair Working Conditions).